Jeste li čuli vijest ovu,
imam jednu vještinu novu.
Lijeva, desna, jen’, dva, tri,
puno koraka znam napraviti.
Idem, krenem pa i padnem,
nema veze, opet ustanem.
Hodam sad u novim cipelama,
i kažem “Zbogom” bosim nogama.
Ma smiješne su mi te noge moje,
po stepenicama idu gore-dolje.
Ničija ruka za pomoć mi ne treba,
jer strah više nigdje ne vreba.
Sad imam cijeli svijet za otkriti,
i po parkićima puno šetati.
Tamo je ljuljačka i klackalica,
a skoknem malo i do kolica.
Pa mami iz torbe vadim novčanik
i pobjegnem s njim u pješčanik.
Kažem: Ne želim više u kolica,
sad sam velika i ozbiljna curica.
Korake velike pravim i snažne,
one prve što se pamte,
kao život važne.
Jedan odgovor