Je’n, dva, tri – prvi koraci

Jeste li čuli vijest ovu,
imam jednu vještinu novu.

Lijeva, desna, jen’, dva, tri,
puno koraka znam napraviti.

Idem, krenem pa i padnem,
nema veze, opet ustanem.

Hodam sad u novim cipelama,
i kažem “Zbogom” bosim nogama.

Ma smiješne su mi te noge moje,
po stepenicama idu gore-dolje.

Ničija ruka za pomoć mi ne treba,
jer strah više nigdje ne vreba.

Sad imam cijeli svijet za otkriti,
i po parkićima puno šetati.

Tamo je ljuljačka i klackalica,
a skoknem malo i do kolica.

Pa mami iz torbe vadim novčanik
i pobjegnem s njim u pješčanik.

Kažem: Ne želim više u kolica,
sad sam velika i ozbiljna curica.

Korake velike pravim i snažne,
one prve što se pamte,
kao život važne.