ATP Umag – nekad i sad

ATP Umag – teniski turnir proslavio je 30 godina. Ja sam samo nekoliko godina starija od njega. Od kad znam za sebe muvam se oko teniskih terena. Nažalost nikada nisam bila dovoljno dobra da budem sakupljačica loptica ili hostesa, iako sam od rođenja u Umagu (kao ni moj brat, baš čudno. Doduše, on nije htio biti hostesa). No, to ćemo ostaviti njima i njihovim malograđanskim forama.

Događaj godine

Od mog puberteta pa do nedavno (znači zadnjih 20 godina. Čekaj, koliko???) ATP nam je bio središnji događaj godine. Nikad prije i nikad poslije u godini se ne održava toliko koncerata na otvorenom. Kafići rade do jutra, ljudi dolaze iz svih krajeva Hrvatske.

Sjećam se kad sam prije 15 godina u Zagrebu pričala o ATP-u, nitko nije znao za to. Ljudi su se čudili zašto se tome toliko veselimo.

Danas “svi” u Zagrebu znaju za Umag i njegov ATP. A to se može vidjeti i po manje ili više slavnim osobama koje dolaze svakog ljeta.

Sreća je da se ATP održava uvijek sredinom/krajem 7.mj. Taman nakon ispitnih rokova. Ajme koliko se ispita tamo slavilo! Odjeća se pripremala danima, ma tjednima unaprijed. Budući da sve to traje 10-ak dana, s naglaskom na finalni tjedan od ponedjeljka do nedjelje (kad je finale turnira), trebalo je osmisliti bar sedam odjevnih kombinacija.

Atmosfera u mlađim danima

Ono što je bilo posebno u cijeloj toj priči je to što smo samo tih 10 dana imali kao nekakav noćni klub na otvorenom, s komercijalnom glazbom, i mogli smo plesati doslovno do zore. Sjećam se iz tog vremena “Hemingwaya” pa “Bar bar bar”-a. (I naše “Bare” koja je imala svoj privatni “Bar bar bar” u gepeku svog tj. maminog automobila). Nikada neću zaboraviti naša “zagrijavanja” po okolnim plažama, u velikim društvima. Okupljanja nakon završetka školske godine ili ispitnih rokova na fakultetima. Nove veze i prekidi. Nova prijateljstva i oproštaj od dotadašnjih. Bili su to pravi mladenački izlasci.

Obiteljski izlazak

Danas naš izlazak na ATP izgleda dosta drukčije. Dok smo nekada izlazili tek u ponoć (jer je zabava započinjala kad bi zadnji teniski meč završio), danas u ponoć spavamo na veliko. Glavna nam je zabava gourmet zona. Ove godine se zvala “Taste Istria” zona. Tamo se mogu kušati vina lokalnih vinara (toči se na čaše, po 20-30 kn), fuži s tartufima (za samo 20 kn), pršut i još neke fine stvarčice.  Mislim da je to super prilika da i ljudi koji nisu dubljeg džepa mogu probati stvari koje si inače nebi priuštili, ali i gostima da probaju po malo (ili malo više) od svega što nudi naš prekrasan kraj. Zadnje 3 godine vodimo i našu Miu s nama. Ona mlati tartufe, mi vino i tartufe, a nakon toga zadovoljno idemo kući spavati. Jer već su 22 sata i zabava za nas završava. Za druge tek počinje. Tako i mora biti. Sve dok i Mia ne počne izlaziti u ponoć. Mislim da neće spavati ni ona ni mi. Ali oprostit ćemo joj. Ako nam donese doma malo tartufa i vina.

Do tada, neka je sretan 30. rođendan umaškom ATP-u i neka poživi još barem toliko!

P.S. ATP Umag je teniski turnir, no on je, kao što se može vidjeti iz teksta, odavno prerastao sportski događaj i postao zabavni događaj, koji svakako morate posjetiti. Iz kojih god razloga.