Pismo s porukama i lekcijama. Iskreno. Bolno i sretno.
Pišem samoj sebi koja je u biznis krenula prije godinu dana. Ali i tebi. Da znaš da nisi sama i da nije sve samo cvijeće i jednorozi.
- Nemoj raditi besplatno. Ljudi ne cijene, nisu zahvalni, nemaju vremena ni napisati “Hvala”. (nije uvijek tako, ali očito te neka situacija baš izula iz cipela).
- Daješ se previše u tuđim projektima. Podijele se zadaci, a nitko osim tebe se ne pridržava toga. Dok im ti radiš posao jer oni ne stignu, oni stignu surfati po društvenim mrežama. Pazi koje suradnje prihvaćaš. I koje bitke biješ.
- Nemoj si uzimati prevelike zalogaje, poput fotkanja 15 žena na konferenciji. Ubila si se od posla, a nisi stigla družiti se i uživati. Manje je više. Ili radiš ili uživaš.
- Kad radiš s državnim institucijama – uvijek budi korak ispred (ako nešto ne štima nakon 1 dana, odmah zovi i ne čekaj da se samo riješi (npr. nisu ti unijeli prijavu iz mirovinskog u sustav, samo su zaprimili tvoj podneseni papir i stavili ga u ladicu).
- Budi fleksibilna (možda neka institucija neće raditi pa idi u drugu).
- Bit ćeš kreativna oko pronalaska rješenja problema.
- Biznis će te natjerati da uzmeš telefon u ruke i zoveš kao da ti je to najprirodnija stvar na svijetu (a svi znamo da nije, mrziš pozive, ti si tip za pisanje).
- Kad god te uhvate loše misli, loš osjećaj, loše raspoloženje – imaš alate kako si pomoći (ispisuj, rješavaj vježbe, osjećat ćeš se bolje i automatski će se stvari početi slagati na bolje).
- Svaki, ali baš svaki put, kad uzmeš pauzu od posla (pa makar i jedan dan) ponude i poslovi ti stižu sami, bez imalo truda, i to visoko plaćeni poslovi i super klijenti.
- Puno puta ćeš osjećati frustraciju i preplavljenost, jer ne znaš što bi prije, toliko je toga.
- Nisi očekivala da ćeš veći dio svog vremena (rekla bih 80-90%) trošiti na rad na biznisu: strategija, planiranje, raspisivanje usluge, mozganje oko njenog lansiranja, objave za društvene mreže, prodaja… i to ti jako teško pada (naviknut ćeš se na to do kraja godine hahah). Očekivala si da ćeš većinu vremena raditi ono u čemu si izvrsna, a to je fotkanje i pisanje, a ne sve ostalo.
- Sve račune i fotografije stvari od poticaja čim dobiješ stavljaj u jedan folder. Tako ćeš na kraju godine sve imati na jednom mjestu i nećeš gubiti vrijeme na traženje.
- Kad nisi prodala nijedan jedini program i bila si baš tužna zbog toga – odmaknula si se na neko vrijeme, odmorila i krenula u analizu. Slušala si svoje ljude – što te pitaju, što komentiraju i na temelju toga doradila program. Kontaktirala si svoju biznis mentoricu i slušala i primjetila njena 2 podcasta. Po njima si promijenila landing stranicu, dodala novi modul i počela se obraćati drugoj ciljanoj skupini. Ona te osnažila da vjeruješ da će ovaj neuspjeh biti tvoja priča o uspjehu. I tako je na kraju ispalo. Promijenila si uslugu i ona je eksplodirala.
- Sva sreća da imaš djecu, jer inače bi radila od “9 do 9”. One su ti prisilni odmak od posla.
- Kad se sretnete uživo, neke žene će doživjeti amneziju i zaboraviti da se poznajete. Da ste čak i radile zajedno na nekim projektima. Ništa ni od pozdrava, a kamoli koje riječi.
- Nekad ćeš se i ti veseliti vikendu i prilici da se odmakneš od svog posla. Nećeš ga uvijek obožavati. O ne. Nekad će ti ići na živce, nekad će ti stvoriti grč u želucu, nekad ćeš se pitati “šta ja uopće radim, gdje udaram?!?”.
- Nepredvidljivost prihoda iz mjeseca u mjesec ubija te u pojam. (naviknut ćeš se)
- Nekad ćeš sjesti za radni stol i od umora (zbog neprospavane noći) reći: fuck this shit, idem spavati 😂
- Bit će dana kad ćeš zaspati na jastuku natopljenom suzama. I drugi to dožive, samo rijetki pričaju o tome.
- Bilo je sigurno 4-5 dana koja si provela plačući pod dekicom, jer si se osjećala loše, jer u nečemu nisi uspjela. A jednom i bez razloga, jednostavno si bila loše i nisi bila sposobna ni za što osim za plakanje.
- Puno poduzetnica s kojima si okružena se bori s prihodima svakog mjeseca, a rijetko tko će o tome nešto javno reći.
- Sve što ćeš raditi prvi put – ići će jaaako sporo, npr. prvo izdavanje računa, postavljanje biznis email adrese, prvo kreiranje blog teksta, kreiranje prvog vizuala u Canvi… I to može biti jako frustrirajuće. Jer se uhvatiš da ti ode jako puno vremena na to, pa se pitaš kako ćeš uspjeti voditi biznis kad ti toliko vremena ode na ove pozadinske stvari u biznisu. No, svaki sljedeći put bude sve lakše i brže, a i neke stvari ćeš postaviti samo jednom.
- Nekad jedva čekaš da ideš spavati i da dan završi, jer je bio prepun nekih loših misli i emocija. A znaš da je sutra nova prilika i da se nakon pada dižeš prema gore.
- Nema većeg gušta od toga kad zaradiš novac od svoje usluge i onda s tim istim novcima kupiš nešto sebi, djeci ili za dom. Koji “kraljica sam” moment.
- Prekrasno je delegirati nekome neki zadatak. Taj osjećaj da u isto vrijeme se obavljaju dva posla za tebe istovremeno (druga osoba i ja) je baš fenomenalan.
- Kad se prijavljuješ na neki natječaj – 100 puta provjeri papire. Čak i one koje ne razumiješ, pitaj nekoga, ljudi će ti pomoći. Imaš sreće da su te zvali da dodaš taj 1 papir koji ti je falio!
- Koliko god da se trudiš oko svoje usluge i svog bivanja online, uvijek će se naći netko tko će ti zamjeriti nešto, a ti ćeš se pitati – što si napravila, gdje si pogriješila? Nije do tebe, nego do njih i njihovog poimanja svijeta.
- Idi na druženja uživo. Znam da ti se ponekad neda i da misliš da nemaš vremena. Ali svaki put se vratiš punih baterija i bogatija za neko novo poznanstvo.
- Kad nemaš posla (kao što je bio npr. period bez foto angažmana, sama si ga stvoriš, javiš se da bi sudjelovala negdje i UVIJEK, ali baš uvijek te ljudi kasnije angažiraju za nešto sljedeće).
- Najveće bogatstvo koje si mogla dobiti je tvoje pleme foto žena. Svakodnevno dijelite svoje uspone i padove. Čim je jedna loše – tu su druge da ju podignu. Koliko motivacije i učenja unutar takve grupe. Prezahvalne smo na tome.
- Sloboda koju osjećaš kad se u četvrtak pakiraš na put i pokupiš dijete iz škole da krenete na put – je neprocjenjiva. Nadmaši sve ove jadikovke napisane u gornjim redovima. Ili kad se u ponedjeljak vraćaš s puta, a ceste su prazne, jer nije vikend. Pa si vikend uzmeš u utorak i srijedu. Ta sloboda te toliko razmazila da više ne možeš zamisliti drugačiji život.
- Ili sloboda da ujutro ostaviš djecu u vrtiću/školi i odeš na plažu piti kavu. Sunčati se ujutro na radni dan, na praznoj plaži. (Je li u 11 h prerano za koktel? 😀 )
Zaključak
Imaš li zaključak za prvu godinu? Nemaš. Bio je to roller coaster emocija. Ili kako bi rekla jedna draga Maria: veš mašina emocija. Ali isplati se.
Samo gas, idemo dalje!
A ako želiš saznati još koji detalj “iza scene” prijavi se na moj newsletter . Obećajem, neću spamati, samo korisne i vrijedne stvari.
Tvoja Tea
