Voljela bih

Voljela bih da imam vremena napisati jedan srceparajući tekst o majčinstvu. O tome kako sam se odrekla slobodnog vremena, svoga tijela, spavanja po noći, životnog prostora, onih malih trenutaka uživanja, putovanja na koja ionako ne bih otišla; slobode, uredne kuće (koja nikad nije bila pretjerano uredna, ali sad barem imam izgovor). Voljela bih napisati post u kojem kukam o tome kako sam nenaspavana, umorna i nestrpljiva. Voljela bih se raspisati o tome koliko bih željela da se spoje dobar dan i dobra noć. Ali nemam vremena.

Voljela bih pisati o tome kako sam se ponovo zaljubila, i to u dvojicu. Zovu ih malim debelim bebećim stopalima.

Voljela bih napisati jedan tekst samo o tome kako sam dobila novu perspektivu, novu sebe i jednu novu ulogu, onu najstrašniju do sada, a zovu je mamom.

Voljela bih da nisam toliki perfekcionist koji sedam dana u glavi stvara novi post, pa ga sedam dana piše i onda ga još tjedan dana uređuje, popravlja, editira, revidira… i nikad nije 100% zadovoljnan njime.

Voljela bih napisati jednu odu majčinstvu, ali mislim da nakon 15 mj. majčinstva ipak nisam toliki stručnjak za to (kao što je netko tko iza sebe ima 3 ili 4 puta po 15 i više mjeseci).

Voljela bih da više pišem i češće objavljujem.

I da je ovaj tekst popraćen nekom prekrasnom fotografijom.

Voljela bih da natipkam sve one #nemajka trenutke koje sam proživjela u zadnjih 15 mj. Bilo ih je puno i ponosim se njima, život nije instagramski lijep.

Voljela bih puno toga. Možda nekom drugom prilikom dođem i do toga.

A što biste vi voljeli?

P.S. sretan majčin dan svim mamikama koje se hrvaju i bo(d)re iz dana u dan.

Da si točimo vino, idemo u kino,

spavamo više, hrčemo tiše.

Da nas tijelo više služi,

I trbuh se manje kuži.

A sve dok beba mirno spava, (ha-ha)

Odmori se naša luda glava.