Znaš onaj osjećaj kada ne spavaš jednu noć. Bilo da ju probdiješ zbog nekog izlaska, svadbe, bolesti ili nečeg desetog. Mislim da je mnogima poznat taj osjećaj umora i “jedvačekanja” da se “ubije oko” popodne.
Pa preležiš dan pred tv-om ili mobitelom. Digneš se samo da nešto pojedeš i odeš do wc-a.
Otkažeš kavu. Spavaš.
SPAVATI. Koji luksuzni glagol.
Mamama nepoznat glagol.
A TI, SPAVAŠ LI MAMA?
Znaš ono kad hodaš mamurna cijeli dan i moliš Boga da tvoje malo zlato zaspi, kako bi se mogla malo vratiti sebi, tj. iz zombija se ponovno pretvoriti u čovjeka.
Kako uopće nekome opisati umor od 700 neprospavanih noći (od prvog djeteta) ZA REDOM? Ne jedna neprospavana noć nego SEDAMSTO. 7-0-0
I još 300 (za sad) od drugoga? Kada se 700 jutara/ 300 jutara probudiš umorna, mamurna, iscrpljena… 700/300 dana pokušavaš živjeti kao da si se odmorila preko noći. A nisi.
TISUĆU RAZLIČITIH NOĆI
Hej, pa to je sve zajedno 1000 nemirnih noći.
1000 buđenja po noći po 2,3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 pa i 10 puta.
1000 prekinutih snova
1000 ustajanja i premještanja bebe
1000 puta da se pitaš: Zašto si opet budna, koliko je sati prošlo?
1000 puta gledaš svijetla ulice i sve Mjesečeve mijene
Slušaš SeaStar Festival i druge glazbene događaje, glasove s ulice, ritmove, razne tonove…
Šeherezada je 1001 noć za redom pričala priče svome mužu. Ja svome 1001 jutro govorim: “Dobro jutro, nisam se naspavala.”
Pa onda tipkam ovaj tekst s takvom težinom na očima, da imam osjećaj da će mi glava pasti na tipkovnicu
…
dfngiegiherhjg3i0jrg9jggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggg
BUDNA SAM, DI SAM? (šamaram se da dođem k sebi)
OK, tu sam. Nastavljam.
1001 NEPROSPAVANA NOĆ JE IZA NAS
Sinoć sam, između dva buđenja, sama sebi rekla: Dobro sam još i normalna!
Stvarno, dobro smo još i normalne. Super se nosimo sa svim zadaćama, obvezama i aktivnostima unatoč ovom akumuliranom umoru.
Svi ostali, koji nikad niste bili u toj situaciji, probajte imati malo više suosjećanja kada vidite neku “namrgođenu”, potištenu ili “pokislu” mamu kako se vuče. Ne znate koji je broj buđenja bio te noći. Ni koliki je broj takvih noći iza nje. Često ne zna ni ona sama hahah
I da završim u stilu američkih filmova: To be continued… nastavlja se… (nespavanje, a i pisanje, naravno)
Voli vas Tea,
Laku noć, u podne, jer moram.
