Nikad nisam bila u Žminju. Nisam znala ni gdje se točno nalazi. A nalazi se malo južnije od Pazina, između Pazina i Rovinja.
A zašto pišem baš o Žminju? Zato što nas je tamo odveo 6. Istarski festival pašte. Festival zanimljivog slogana: “Pašta i još svašta!” Po riječima organizatora, to je festival kojim se “nastoji sačuvati i njegovati lokalna tradicija te potaknuti zaštita, vrednovanje autohtonih, izvornih tjestenina kao i poticati te podržati lokalne proizvođače tjestenina na ustrajnost u očuvanje tradicije i kreativnost u razvoju novih proizvoda”.
Budući da smo svi u kući veliki ljubitelji pašte (tjestenine) onda ovaj događaj nismo mogli propustiti. Zanimalo nas je što će se sve tamo nuditi, s obzirom da je najava programa bila jako zanimljiva.
A dočekalo nas je svašta lijepoga
Za početak, festival se održavao unutar zidina ili kako oni kažu “Zad Kaštela”. Čim smo ušle unutra, dočekali su nas štandovi s puno OPG-ova, koji su nudili svoje proizvode poput pašte, brašna, sira, pršuta, ulja, vina… Sve je bilo u nekom starinskom i domaćem stilu, svidjelo mi se na prvu. Sjedilo se na paletama i sjenu. Bilo je dosta posjetitelja, pa smo se Mia i ja malo teže probijale kroz gužvu. Zapravo, njoj je bilo lako, meni malo teže: u jednoj ruci Mia, u drugoj fotoaparat – pa nek’ netko kaže da je lagan život nama food blogerima 🙂
Na festivalu su se održavale radionice izrade pašte za djecu i odrasle. Radionicu za odrasle vodila je simpatična natjecateljica Zdenka iz emisije “Večera za 5 na selu”. Pripremali se se fuži, makaroni ili pljukanci, rezanci za juhu (fidelini), lazanje (tajadele) i dr.
Meni najdraži (i Mii također) je bio dio kada smo kušale “pijat pašte” koji se nudio za 35 kn. Jele smo fuže u šugu (umaku) od boškarina i slatke raviole, baš istarski. Bilo je jako fino, iako mi je bilo čudno to što su uz paštu poslužili sirovo kiselo zelje; nisam to nikad tako jela, ali za sve postoji prvi put.
Romantična atmosfera
Kako je padao mrak, tako je postajalo sve romantičnije i cijeli festival je poprimio pravi ljetni ugođaj. Lampice i lampioni su osvjetljavali put, vino se točilo na čaše, a na maloj preslatkoj pozornici počeli su svirati Irena & Mauro Giorgi Acoustic koji su svemu dali poseban štih. Bilo je baš predivno i nadamo se da ćemo doći i sljedeće godine na Istarski festival pašte, jer kako kažu Gustafi:
“Aj lipo je u Istri
Piti i živiti
Samo neka nan dura”
4 odgovora