Kažu da je trudnoća blaženo stanje. Kad netko spomene trudnicu, sigurno vam na pamet padaju žene s nježnim izrazom lica, koje “sjaje” i miluju svoj trbuščić.
I ja sam to tako zamišljala.
Onda sam proživjela 2 trudnoće i shvatila razliku između divnih trudničkih fotografija i realnosti. Nešto u stilu instagram vs. reality.
Trudničke mučnine i povraćanje
Za početak – trudničke mučnine. Prvi put 2 mjeseca, drugi put 3 mjeseca intenzivnog povraćanja (čitaj: “od jutra do sutra”). Trpljenja i suzdržavanja da na poslu ne povraćaš, da nitko ne bi saznao.
Isprobavanje svega što su mi preporučili susjedi, google, rodbina… ma i da mi je savjet ponudio jazavac na ulici – poslušala bih ga ako bi mi pomoglo!
Zamislite situaciju da ispovraćate gutljaj vode koji ste upravo popili. Ili da ujutro iz kreveta trčite ravno na wc školjku – povraćati! Šta? Ništa!
To su ti ludi hormoni – nekoga tjeraju da jede kisele krastavce, nekoga (mene) da ispovraća dušu.
Ako ništa – s povrćanjem odlaze i kile, a to je uvijek dobra vijest za nas koji ih dobijemo i mimo trudnoće.
Samo ne znam zašto se zovu jutarnje mučnine, kad traju cijeli dan? Je li to možda zato što započnu odmah ujutro čim otvorimo oči?
Navodno postoje sretnice koje nikada nisu okusile trudničke mučnine i povraćanje? Blago vam se!
Probala sam sve.
Jesti zdravo, jesti nezdravo.
Jesti manje, a češće.
Jesti čim se dignem iz kreveta. Prvo popiti vodu pa jesti.
Smanjiti stres nisam baš mogla, zbog “ljepote” posla na kojem sam radila, kao i radnog okruženja (brrr… kad se sjetim).
Jedino što je pomoglo su čaj od đumbira i mineralna (moja najbolja frendica). I vrijeme.
Na bivšem poslu stalno sam na stolu imala vrč sa čajem od đumbira i bocu mineralne. Nikad neću zaboraviti kolege koji su mi komentirali da izgleda kao da na stolu držim “litru i vodu” (vino i mineralnu).
Smrdi, smrdi, užasno smrdi!
Uz trudničke mučnine često dolazi i do preosjetljivosti na mirise. Nema šta mi nije smrdilo. Stan, auto, ured, trgovine, mužev gel za kosu i dezić, vrtić, friško opran veš… čak i zrak vani po nekakvom otpadu. Disala sam na usta mjesecima. Kad jednom osjetiš kolegu kako smrdi po češnjaku… ne želiš si to više priuštiti! Dobra strana nošenja maski (onih jednokratnih) je ta da smanjuje vanjske mirise. Ali one platnene tjeraju na povraćanje!
Kako smanjiti mučnine?
Savjeti s kojima sam se susrela i koji će vam moooožda pomoći da smanjite mučnine: grickati bademe,
piti čaj od đumbira, mineralnu, puno tekućine,
jesti puno manjih obroka više puta na dan, jesti suhe krekere, rižine pločice,
Izbjegavati: jako začinjenu i masnu hranu, zagušljive prostorije i ljude koji vas nerviraju!
Sve se to preživi, naravno, nekome prođe prije, nekome kasnije.
A onda nastupaju grčevi koji te izbacuju iz kreveta 4 puta po noći, žgaravica taman kad legneš i namjestiš svaku ruku i nogu u idealan položaj, hemoroidi, kao i ostala veselja!
Npr. pokupiš na jednom oku konjuktivitis od svog djeteta koje ide u vrtić, a na drugom dobiješ herpes! Imunitet je u padu i lako je pokupiti neku infekciju.
Pred kraj trudnoće stopala počnu oticati i izgledati poput Shrekovih.
Stvarno blaženo stanje.
Kakve veze imaju trudnice s kornjačama?
Onda na red dolazi razdoblje kornjače: kad poželiš izaći iz kreveta koprcaš se na leđima kao kornjača, mašeš rukama i nogama, bespomoćno. Za izlazak je potreban zalet, pa se njišeš naprijed – nazad na leđima, sve dok se dovoljno ne zalaufaš i uspiješ posjesti. Te manevre trebaš izvesti uz zadržavanje mokraće koja samo što ne izleti iz tebe poput pritiska iz vatrogasnog crijeva. I tako 2, 3, 4, 5 puta tijekom noći. E to ti je priprema za bebu! Ne tapete za sobu, ne kolica, robica, boja ova ili ona… ne! Nego dizanje po noći XY puta, bolovi, sudaranje sa zidovima od umora… kad se uloviš da hodaš po stanu u neko doba noći a ne znaš jesi li “pošla ili došla”.
Ne biste vjerovali koliko je pod daaaaaaleko u trudnoći. Ili mogućnost odrezati si nokte na nogama – nemoguća misija. Blaženo stanje, opet.
To je sve zapravo sitnica nakon nagrade koju poslije dobiješ: jednu malu štrucu od oko 3 kg i 50 cm, koja te natjera da odmah sve zaboraviš i pomisliš – pa uopće mi nije bilo teško, zar ne?!
P.S. Ne treba se jesti za dvoje, to će biti potrebno nakon poroda i za vrijeme dojenja! Tad bude dana kada se jede i za dvoje i za troje!
